Deseci milijuna ljudi svakodnevno konzumira 'junk food' iako su svjesni štetnosti aditiva i kalorija koju ova hrana krije u sebi. Čak i oni najtvrđi
pobornici zdrave hrane pokleknu pred čipsom, coca colom i hamburgerima, a da ni sami ne razumiju zašto. Što je, dakle, tako neodoljivo u 'junk food-u', zapitao se naturalnews.
Michael Moss, autor knjige 'Salt Sugar Fat: How the Food Giants Hooked Us' tvrdi:
- Dio razloga leži u samom dizajnu koji je osmišljen tako da manipulira našim osjetilima. Sjetite se samo stare reklame za Lay's čips koja kaže: 'ne možete ga prestati jesti.' To je ono što u mnogim aspektima čini junk food propaganda - odlučuje umjesto vas! Jednostavno, upravljaju vama! Jeste li se ikad zapitali zašto ljudi ne mogu ispustiti vrećicu Cheetosa? Te grickalice imaju jezivu sposobnost topljenja u ustima. To je čisti trik i zove se 'nestajanje kalorijske gustoće' koji vašem mozgu govori 'ovo se brzo topi, u njemu nema kalorija, možeš ga jesti zauvijek'. Istina je, naravno, puno drugačija.
Moss također tvrdi da su 'junk food' stručnjaci vrlo svjesni štetnosti ovih proizvoda. Ipak, oni su pronašli formulu kojom se izbjegava prirodna tendencija izbjegavanja ovakve hrane. Usavršili su i proces poznat kao 'senzorno-specifična sitost' koji pri konzumiranju može stvoriti osjećaj utjehe i ugode i koji vas tjera na još. Najpoznatiji primjer korištenja 'senzorno-specifične sitosti'u svojoj proizvodnji je Coca Cola koja svoj uspjeh duguje složenim formulama kojima postiže efekt 'nije mi dosta'.
Žalosno je i istinito da 'junk food' industrija značajno pridonosi padu zdravlja društva. No, čak i to znaju pretvoriti u svoju korist. Obzirom da su obožavatelji slasnih grickalica u najvećoj mjeri ipak djeca, valjalo je ukloniti suvišnu sol u proizvodima zbog koje su oni, najčešće, i slasni. Je li im to bio problem? Ne, nego prilika za još bolju zaradu. Rješenje su našli u dizajniranom natriju koji bi smanjio sol u grickalicama za 40 posto. Sada će na pakiranju pisati '40 posto manje soli' a našim mozgovima će to govoriti 'hej, tako malo soli, sad ovoga mogu jesti puno više!'
Michael Moss je u svojim istraživanja o namjernim ovisnostima zaključio i slijedeće:
'Vaš mozak, začudo, reagira na šećer i kokain na isti način, pa nije ni čudo da se u slengu droga naziva Candy (slatkiš).
Keine Kommentare:
Kommentar veröffentlichen